LEGIONELA

Legionela je malo poznata, ali široko rasprostranjena bakterija koja u prirodnoj koncentraciji nastanjuje vodena okruženja (rijeka, jezera, vlažnog tla, močvara....) Otkrivena je 1979. na kongresu Američke Legije u Parizu kada se veliki broj prisutnih, smještenih u jednom hotelu, zarazio do tada nepoznatom bakterijom. Od tada počinje njeno proučavanje i tehnološki razvoj opreme koja služi za njeno uklanjanje.

Do danas poznato je više od 48 vrsta ove bakterije od kojih je najpoznatija LEGIONELLA PNEUMOPHILIA (70-90% ukupne rasprostranjenosti). U prirodnim koncentracijama ona nije opasna, međutim, u povećanim koncentracijama predstavlja veliku opasnost ako se unosi udisanjem u sitnim kapljicama (npr. udisanjem vodene pare prilikom tuširanja).

Posebno je opasna kod osoba sa smanjenim imunitetom i kod djece. U takvim slučajevima izaziva tzv. Legionarsku bolest, koja je uveliko slična upali pluća samo smrtonosnija. Kao što smo spomenuli, opasna je u povećanim koncentracijama, a preduvjeti za reprodukciju i povećanje koncentracije su najoptimalniji u svim sustavima tople vode koji nemaju dovoljnu cirkulaciju i ispiranje (brzine između 0,3 i 1m/s), kao npr. u sustavu pripreme tople sanitarne vode, spremnicima za toplu vodu, recirkulacionim vodovima, zatim sredinama kao što su klima uređaji, bazeni, kućne instalacije - tuševi itd…

Da bismo shvatili neke od načina borbe protiv legionele, bitno je navesti temperaturne nivoe i životni ciklus legionele.

• Na temperaturama < 20°C legionela može preživjeti, ali nije aktivna niti opasna
• 20 do 50°C bakterija legionela raste i razvija se
• 35 do 46°C idealni uvjeti za razvoj i razmnožavanje legionele
• 50 do 55°C bakterija preživljava, ima slabiji rast i razmnožavanje
• 55°C bakterija umire nakon 5 do 6 sati
• 60°C bakterija umire nakon 32 minute
• 66°C legionela umire nakon 2 minute
• 70 do 80°C legionela trenutno umire - zona dezinfekcije

Također je bitno navesti neke od preporuka za prevenciju:

• Konstrukcija odnosno izvedba cijevovoda sa što manje krivina, mrtvih zona
• Veći protoci
• Izbor materijala za instalaciju - cijevi od polimernih materijala ili na bazi bakra, armature DZR mesing
• Koristiti, ako je moguće, omekšanu vodu zbog taloženja kamenca
• Koristiti spremnike manjeg kapaciteta za toplu vodu
• Toplu sanitarnu vodu ograničiti na što je moguće niže temperature

Prilikom izbora opreme za prevenciju od legionele bitno je obratiti pažnju na sljedeće faktore:

• Ponašanje legionele na različitim temperaturama
• Problem biofilma
• Tvrdoća vode

Ponašanje legionele na različitim temperaturama prikazano je u gornjem tekstu. Problem biofilma vezan je za prirodno stvaranje tankog filma mikroorganizama i tvari staničnog porijekla koji se hvata na kontaktu vode i čvrste podloge (zidovi cijevi, zidovi spremnika, bojlera…) Tako formiran biofilm stvara idealno mikrookruženje za nastanak i hiperproduktivno razmnožavanje legionele.

Problem je što je biofilm vrlo tvrd i otporan sloj. Problem tvrdoće vode također je prirodan proces pretvaranja bikarbonata Ca i Mg u karbonate na povišenim temperaturama, pri čemu dolazi do formiranja i taloženja kamenca.

Slojevi kamenca su također idealno okruženje za razvoj i razmnožavanje legionele. Na sve te stvari treba obratiti pažnju prilikom izbora opreme za zaštitu od legionele. Postoji nekoliko standarnih metoda na osnovu kojih se razvija oprema za zaštitu od legionele. Svaki ima svoje prednosti i mane. Te metode su:

• termička obrada na temperaturama višim od 70°C
• termička obrada na temperaturama prema DVGW-u >60°C
• UV zračenje
• tretman klorom, odnosno otopinom natrijevog hipoklorida
• tretman ozonom
• tretman klordioksidom

Same metode zaštite nisu tema ovoga teksta, pa napominjemo samo osnovne prednosti i mane pojedinih metoda. Prednosti termičkih metoda prevencije su što direktno koriste biologiju legionele i što su najsigurniji u smislu dezinfekcije. Mana je stvaranje kamenca i poticaj preduvjeta za ponovno stvaranje legionele, kao i neučinkovito djelovanje na biofilm.

Prednost kemijskih metoda je efikasnije djelovanje na biofilm (posebno tretman ozonom I klordioksidom) ali je veliki nedostatak kontaminacija vode kemikalijama.

Tvrtka HERZ ARMATUREN razvila je nekoliko artikala koji se koriste u sustavima termičke prevencije legionele i oni će ukratko biti predstavljeni u daljem tekstu.

HERZ LEGIOFIX

Herz Legiofix je sigurnosno pripremni uređaj koji omogućava pripremu režima ispiranja instalacije vodom temperature veće od 70°C (pripremna stanica ispred potrošača).

HERZ Legiofix zadovoljava zahteve austrijskog ONORM B5019 standarda. Standard uzima higijenu u obzir i daje smjernice za projektiranje, provođenje, rad, održavanje i monitoring sistema za toplu sanitarnu vodu.

U skladu sa ONORM B 5019 Legiofix se postavlja do 6m udaljenosti ispred svake točke izljeva.

Može se montirati ispred razdjelnika i sabirnika sanitarne tople vode ili za svaku slavinu posebno.

Napomena: Ukoliko ne postoje smjernice ili preporuke za održavanje higijene sanitarne pitke vode, Legiofix ne treba primjenjivati. Ovo je proizvod isključivo razvijen za tržište Austrije.

Normalan režim rada

Topla voda centralno pripremljena na 55°C u Legiofix-u mješa se sa hladnom vodom i dobija se voda temperature od 48°C koja ide ka potrošaču.

Režim dezinfekcije

Termostatski troputni ventil pri povećanju temperature centralno pripremljene vruće vode > 70°C direktno otvara prolaz vruće nemiješane vode u instalaciju prema potrošačima, pa se tako vrši ispiranje i dezinfekcija kojom se uništava legionela.

Radni podaci za HERZ Legiofix su sljedeći:

• Maksimalni radni tlak: 10 bar.
• Minimalna radna temperatura: 2°C.
• Maksimalna radna temperatura: 90°C

HERZ-ov graničnik temperature cirkulacijskog voda

Ovaj proizvod služi kao sigurnosni element za ograničenje temperature u cirkulacionim vodovima, a ujedno i kao ventil koji otvara slobodan prolaz vrućoj vodi za dezinfekciju voda.

Ovi ventili imaju dva termostatska uloška. Donji termostatski uložak je otvoren do 52°C i omogućava protok u cirkulacijskom vodu (Sl.4), a gornji je zatvoren. Ovo je bitno kako bi se osigurala cirkulacija vode i opskrba potrošača vodom neophodne temperature. U temperaturnom rasponu od 52°C do 70°C zatvorena su oba uloška. U ovom slučaju smanjuje se protok kroz recirkulacioni vod kako bi se smanjili gubici u recirkulaciji jer je temperatura pripremljene vode u dozvoljenom rasponu i spremna za potrošnju. Kada se centralno pusti vruća voda preko 70°C gornji uložak otvara ventil i omogućava ispiranje cirkulacijskog voda protiv legionele.

Primjer primjene graničnika temperature i jednostavne instalacije sanitarne pitke vode.